ČOVJEK U CRVENIM GAĆAMA
A.R.GREEN
www.islamic-invitation.com
Poglavlje 1
PUTOVANJE POČINJE
Prilično sam siguran da vam se ovo neće svidjeti. Pa čak ni trun. Priča se o različitim vrstama stvari zbog kojih većina nas potroši dosta vremena pokušavajući ih izbjeći. Kao npr.smrt! Da, tako je, smrt. Smrt, sudnji dan, pakao i raj (ili je to sve ta nagrada na onom svijetu), svrha života i naravno, najvažnije – da li doista postoji Bog ili je to sve varka (obmana)? Samo neke od stvari zbog kojih bi dao sve od sebe samo da ne misliš na njih. I kakve ovo uopće ima veze sa čovjekom u crvenim gaćama?
Želim da krenete sa mnom na putovanje. Nije dugo, ali tokom puta ćemo se suočiti sa nekim jako interesantnim i vjerovatno zastrašujućim stvarima; stvari u koju vi možda ne želite vjerovati iako one imaju smisla. Neki od vas su se već prepali; neki će ostaviti ovo i neće ni završiti čitanje a nekima će se jednostavno zgaditi i to je jako, jako tužno jer ćete propustiti najvažniju stvar u vašem životu, ikad.
Ima i onih od vas koji će pročitati sve i možda se složiti s tim ali nikad neće pomisliti da učine nešto u vezi toga, i to je i jako tužno i jako loše. Znači, rekao sam vam, ovdje će biti stvari koje vam se neće svidjeti! Ali negdje, neki od vas će vidjeti kroz sve to. Razmislit ćete malo, ili puno, a onda ćete učiniti nešto zaista zadivljujuće sa svojim životom, prihvatit ćete neizbježne zaključke razloga, udahnite duboko (makar mentalno) i odluči se za nešto što će te promijeniti na prelijepe načine. Koliko god strašno izgledalo, jednom kad to uradiš, stvari će imati vise smisla.
OK, dosta hajke (preuveličavanja), pređimo na stvar. Otpočnimo sa putovanjem i zakoračimo u naše vozilo; razlog i zdrav razum.
Šta biste vi učinili da vam čovjek u crvenim gaćama dođe kucati na vrata i kaže da je došao da vam očita mjerač plina?
Da, ozbiljno vam kažem, šta biste vi učinili? Zapravo, šta biste vi uradili i nije toliko važno ovdje u odnosu na postupak koji bi koristili i o koje bi metode primjenili da bi shvatili ovog čovjeka i njegovu tvrdnju.
Da li biste mu vjerovali bez razmišljanja i pustili ga u svoju kuću? Samo “vjerujte”? Ili biste razmislili o situaciji, postavili neka pitanja i primjenili razlog? Prilično sam siguran da biste uradili ovo zadnje. Čak i da ste mu rekli “Odlazi odavde!”, vi biste koristili razlog, logiku i zdrav razum da bi skontali smisao čovjeka u crvenim gaćama, kao što i mi radimo za većinu stvari koja se dese u našim životima.
Prije nego što nastavimo dalje želim da se složite sa mnom u vezi jedne stvari. Ako se ne složite, nema smisla ići dalje. Moramo se složiti da svijet u kojem živimo je stvaran, i da vi, ja i sve oko nas zaista postoji i nije produkt kompjutersko iluzijskog svijeta ili nekog sna u kojem se vi nalazite. Sada znam da zapravo ovo ne mogu dokazati i da jeste moguće da sve što vidimo oko nas jeste san ili iluzija, ali kako nam to pomaže? Ako mislimo TO, onda nikad ništa ne bi imalo smisla, i čak da prihvatimo to mi bi i dalje koristili razlog da pokušamo shvatiti smisao toga i neizbježno bi bilo da prihvatimo da ono što vidimo je u nekom smislu stvarno.
Stoga, ako ste sa mnom u ovome; da je svijet stvaran i da ono što mi vidimo, mirišemo, diramo, čujemo i okusimo je stvarno, da naša čula šalju informaciju mozgu i mi koristimo naš um da bi shvatili smisao onoga što se dešava, stoga ćemo koristi ovaj postupak da bi shvatili smisao ovog života, svijeta, svemira i svega ostalog.
Postoje neke stvari koje bi možda nazvali “univerzalne” jer znajući za njih vjerovatno bi se svako složio s njima. Ustvari ove ideje su kao osnove koje su dio onog što nas čini čovjekom, i ako se neko ne bi složio s tim mi bi pomislili da je lud. Npr.izjava “dio nečeg je manje od cjeline” je univerzalna ideja. To je zajedničko za sve ljude i zato ga iz nazivamo “zajednička” smisao. Toliko je očigledno da nije potrebno objašnjenje. Slažete li se samnom do sada? Evo još jedna “nešto ne dolazi iz ničega”. Ili recimo “red ne izlazi spontano iz kaosa”.
Šta to ima u cijelom ljudskom iskustvu da bi nas natjeralo da vjerujemo da nešto dolazi iz ničega ili da red spontano izlazi iz kaosa.
E pa, tako je! Ništa. Ono sa čime se mi stalno susrećemo jest to da tamo gdje se nalazi red, forma i sistem nešto je nametnulo, uspostavilo taj red, formu i sistem. Što su vise uređeniji i kompleksniji sistemi, to je funkcionalnija forma i veći je stepen inteligencije iza toga.
Znači, možemo reći da postoje dvije istine koje možemo koristiti da bi dokazali da svijet ima smisla, svemir (univerzum) i život. Univerzalno (opće) ljudsko iskustvo nam govori da kad nađemo neke stvari koje rade po sistemu, zakonima i uzorcima onda je nešto stvorilo, napravilo te sisteme, zakone i uzorke. Zbog toga arheolog kada pronađe komad starog posuđa u zemlji, on zna i siguran je da je neko, koga on nikad nije vidio, napravio taj komad starog posuđa. Čak štoviše on nam na osnovu ovog komada starog posuđa može reći mnogo stvari u vezi ovih ljudi koji su ga napravili, njihovu kulturu i šta su koristili da bi ga napravili. On zna da to nije kreirano spontanim pokretima zemlje, Sunca i prirodne šumske vatre koje su se slučajno spojile i napravile ovaj komad pečene gline. Možda bi se to i moglo desiti, ali to i nije baš moguće. Zapravo, što više osoba proučava ovaj komad posuđa mogućnost da se samo od sebe napravi postaje još više besmislena i sigurniji on ili ona bivaju da je ono napravljeno s razlogom (ako su već sumnjali na početku).
Uzećemo za primjer nešto što većina nas ima i koristi: mobitel. Vaš mobitel je napravljen od nekoliko osnovnih elemenata. Plastika, staklo, silikon za čip i još nekoliko plemenitih metala. Plastika se pravi od nafte, a staklo i slikon od pijeska. Faktički vi u vašoj ruci držite naftu i pijesak.
Šta recimo da ja vama kažem da sam hodao pustinjom u Arabiji (gdje ima puno pijeska i nafte) i da sam slučajno našao telefon na kojim sam naišao tamo…koji je produkt spontanih događaja milijardama godina. Puhao je vjetar, Sunce je sijalo, kiša je padala, munje su udarale, nafta je ključala, deva je hodala i nakon milione i milione godina napravio se mobitel sam od sebe. I normalno ja ga uzeo, pritisnuo tipku za zvati … “Ej, mama!”
Postoji li šansa da se ovo prirodnim postupcima napravi samo od sebe? Koliko god da je moguće, mnogi od nas ne bi ovo prihvatili kao razumno objašnjenje.
Kako onda da prihvatimo takvo objašnjenje za naš svemir i život u njemu. Čak i kad bi prihvatili teoriju evolucije kao process, ideju da se život napravio serijom slučajnim događaja je teško prihvatiti kao razumno objašnjenje. Čak i najobičnija ljudska ćelija je složenija od mobitela. Teorija evolucije donekle pokušava da nam objasni kako je ovo sve moglo nastati, ali za ideju da je svemir nastao nekim slučajnim događajima nema jasnog objašnjenja, a zakoni, sistemi i oblici koji oblikuju svemir su zapravo još složeniji od onih koji valdaju biološkim životom.
Uzmimo za primjer našu planetu Zemlju i solarni sistem. Zemlja napravi krug oko svoje ose svakih 24 sata. Zamislite da se Zemlja okreće jako sporo. Dan ili noć bi trajali recimo oko 30 ili 40 godina umjesto 24 sata. Jedan polovina Zemlje bi bila izložena Suncu za to vrijeme a druga polovina bi bila u mraku. Što znači da bi zemljina površina bila i super vruća i super hladna. Ili da smo neznatno (po kosmološkim pojmovima) blizu Sunca ili udaljeni od njega, bilo bi prevruće ili prehladno. Ili da sastav gasova, kisika, karbon dioksida i nitrogena, u atmosferi nije pravilno raspoređen ili da nema ozonskog omotača koji bi nas štitio od štetnih sunčevih zraka, teško bi bilo zamisliti da život može postojati bez ovih optimalnih uslova.
Ako pogledamo teoriju Velikog praska (Big Bang) koja objašnjava nastanak svemira, neko bi mogao upitati “otkad to eksplozije formiraju tako zapetljane i uređene sisteme i kompleksne oblike života?” Ipak, to je ono što neki ljudi pretpostavljaju da se desilo sa svemirom i Velikim praskom. Neko može odgovoriti da je to jako pojednostavljen pristup ali se tako događa da i nauka također tvrdi da su zakoni koji vladaju svemirom tako lijepo usklađeni da život ne bi mogao postojati bez ovakvog stepena sklada.
Ovo se može posmatrati kod, kako ih zovu, konstanti prirode, od kojih ima samo nekoliko.Međutim, idemo se fokusirati na četiri najpoznatije sile: jaka nuklearna sila, slaba nuklearna sila, elektromagnetna sila i gravitacija. Dvije od ovih, slaba i jaka elektromagnetna sila su zadužene za proizvodnju ugljika, element o kojem ovisi cijeli život. Sile surađuju na takav način da stvaraju ravnotežu energetskih razina, što omogućuje proizvodnju ugljika prilikom spajanja tri atoma helija. Nemoguće je za tri atoma helija da se sudare i stvore ugljik pod normalnim uslovima jer energije ne bi odgovarale jedna drugoj i tri atoma helija bi se raspala i prije nego što bi bilo vremena da se spoje sa ugljikom. Ali kad bi postojao statistički neobičan spoj energija onda bi process bio mnogo brži. Čak i najmanja promjena kod jakih ili slabih elektromangetnih sila bi promijenila nivoe energije, koja bi za rezultat znatno smanjila proizvodnju ugljika i u konačnici nenastanjivi svemir.
Uzmite u obzir i snagu gravitacije. Nakon Velikog praska prije milijardu godina, materija u svemiru se slučajno raspodjelila. Nije bilo planeta, galaksija niti zvijezda, samo atomi koji su letjeli okolo u tamnom ništavilu svemira. I kad se svemir počeo širiti gravitacija je polako i nježno počela spajati atome od kojih su nastale grude od kojih su kasnije nastale galaksije i zvijezde. Ono što je važno jeste da je sila gravitacije morala biti jako tačna. Da je gravitacija bila malo slabija atomi bi se tako široko raspodjelili da se nikad više ne bi mogli spojiti u galaksije, zvijezde i planete. A da je gravitacija bila malo jača onda bi se atomi spojili u jednu veliku masu i onda bi Veliki prasak postao Velika (smrskana) gruda (Big Crunch). Jačina gravitacije je morala biti jako tačna da bi se stvorile zvijezde. Šta znači “jako tačna”? Zamislite da se na vašu težinu doda ili oduzme jedan milijarditi gram. To je onaj djelić razlike o kojem pričamo zbog kojeg bi svemir bio skroz drugačiji i ne bi postojalo galaksija, planeta niti života. Skidanje nekoliko kila čini se jednostavnim, zar ne?! Čudno je kako pametni i obrazovani ljudi se ne mogu potruditi da skinu nešto kila da bi živjeli duže a svemir se sam slučajno uredi u optimalne uslove za život.
I to nije sve! Pogledajmo pobliže koliko se je svemir proširio nakon Velikog praska. Da je brzina širenja bila veća i raniji se svemir širio brže, materija u svemiru bi postala tako raspoređena da je gravitacija nikad ne bi mogla spojiti u zvijezde i galaksije. Da je brzina širenja bila sporija gravitacija bi bila jača od ekspanzije i povukla bi svu materiju nazad u crnu rupu. Da je brzina ekspanzije (širenja) bila sporija za samo jedan dijelić stotina hiljada miliona miliona, svemir bi se razrušio prije nego što bi uopšte dostigao svoju sadašnju veličinu. Međutim, brzina ekspanzije je bila jako tačna tako da bi zvijezde mogle postojati u svemiru.
Još jedan primjer ovog prelijepog sklada je gustoća svemira. Da bi se širio u uslovima podobnim za život, svemir bi morao održavati iznimno preciznu masu gustoće. Preciznost gustoće je morala biti tako velika da promjena jednog dijela od 1015 (0.0000000000001%) bi izazvala kolaps ili veliku (smrskanu) grudu, koje bi se desilo prije nego bi se život razvio, ili bi ekspanzija bila tako brza da se nikakve galaksije, zvijezde niti život ne bi mogao formirati.
Sjećate se našeg mobitela u pustinji?
Zar nije razmumljive zaključiti da su svemir i život produkt namjerno smišljenog stvaranja?
Na kraju, koje su vam opcije?
Da li je zaista moglo nastati iz ničega? I ako je tako, zašto onda ne smatrati to za sve ostalo u životu?
Možda se je čovjek u crvenim gaćama slučajno stvorio! Da li se je mogao sam stvoriti? Mi ne pripisujemo sposobnost stvaranja i sistematiziranja skupu zvijezda i galaksija kojeg zovemo svemir. Za to je zaista potrebna inteligencija i volja?
Pa ako zdrav razum i razlog toliko uvjerljivo ukazuju na postojanje inteligentno smišljenog stvaranja, do kojih drugih zaključaka možemo doći koristeći razlog (razum)?
Jedno od zaključaka do kojeg neko može doći jest to da priroda izvora inteligencije i volje mora biti drugačija od prirode svemira kojeg je taj izvor stvorio.
Zašto je to tako? Jer kad bi ono bilo isto, onda sve što bi imali je više od istog npr. više stvaranja i onda neko može upitati, a šta je onda stvorilo to? Sigurno nešto inteligentnije i voljnije, i onda ćemo opet pitati isto pitanje u vezi toga…šta je to stvorilo? I tako bi moglo ići u nedogled tragajući za inteligencijom i voljom iza inteligencije i volje, stvoritelji stvara stvoritelja koji je stvorio tog stvoritelja i tako u nedogled! Postoji jako dobar razlog zašto stvari ne mogu biti na takav način i to je najbolje objašnjeno kroz primjer.
Zamislite snajper koji je naciljao svoju metu i izračunao brzinu čekajući na dozvolu od ovlaštenih da puca. Međutim ovlašteni ljudi kažu snajperu da čeka dok oni traže dozvolu od svog šefa. I onda taj šef traži dozvolu od svog šega i tako dalje i dalje u nedogled.
Ako se ovo nastavi da li će snajper ikad ispucati na metu?
Naravno da neće!
On će nastaviti čekati sve dok neko čeka osobu koja je iznad da im da naredbu. Mora postojati mjesto ili osoba odakle se izdaju naredbe i gdje nema niko i ništa iznad njih.
Ovaj primjer pokazuje zašto postoji taj racionalni tok u ideji gdje mi moglo biti stvoritelja koji stvaraju stvoritelja i tako zauvijek u nedogled… Ne možemo imati stvoritelje koji stvaraju stvoritelje zauvijek, ili inače, kao što snajper nikad neće ispucati, tako se ni stvorenje nikad neće stvoriti. Ali stvorenje je ovdje. Ono postoji. Zato možemo odbaciti ideju beskonačne regresije uzroka kao iracionalni prijedlog.
Šta nam je onda alternativa?
Alternativa nam je prvi uzrok. Neuzrokovani uzrok!
Mogli bismo zaključiti da priroda inteligentne i samovoljne sile iza svemira, života i svega mora imati drugačiji prirodu od stvorenja, i kao što smo i vidjeli, postoje jasni razlozi za takvo nešto.
Znači…ako je stvorenje u potrebi (nema ništa), Stvoritelj onda nije u potrebi, ni za čim. Ako je stvorenje privremeno onda je bi Stvoritelj trebao biti vječan. I ako je stvorenje ograničeno prostorom i vremenom, onda bi Stvorenje trebalo biti oslobođeno prostora i vremena.
Ako je stvorenje obično (prosto), onda Stvoritelje treba biti jedinstven. I razumljivo je da može biti samo jedno jedinstveno, vječno, koje nije u potrebi ni za čim i nije ograničeno vremenom i prostorom, a kad bi postojalo više od jednog onda se ova svojstva ne bi mogla primjeniti. Kako mogu postojati dva ili tri vječna bića, ili dva bića koja nisu ograničena prostorom i vremenom?
Zbog toga ima puno više smisla vjerovati u Jednog Jedinstvenog Vječnog Stvoritelja koji nije u potrebi ni za čim.
Zdrav razum i pamet nas lako ili čak neizbježno vode do zaključka da je svemir stvorio neko Uzvišen, koje ne naliči ničemu što mi znamo.
Naravno da ovo čini otežavajućim da shvatimo malo više o ovom Stvoritelju kroz razum, i zbog toga mnogi ljudi zastanu tu.
Ali naš se put ne završava ovdje, zapravo, na mnoge načine, on tek počinje ovdje. Imamo jako puno pitanja neodgovorenih, jako puno stvari neriješenih.
Poglavlje 2
NEODGOVORENA PITANJA
Zašto postoji patnja na svijetu?
Postoji li Stvoritelj, zašto ovaj Stvoritelja dopušta da se loše stvari dešavaju?
Koja je svrha života?
Zašto smo ovdje i zbog čega sve to, gdje mi idemo?
Postoji li život nakon smrti?
Ima li neki način da se sazna više o ovom Stvoritelju?
Ne iznenađuje očekivati da Onaj koji je stvorio ovaj svemir da neku uputu za takve stvari, pošto je Stvoritelj obezbjedio sva sredstva potrebna da zadovoljimo naše potrebe, i emocionalne i fizičke. Kada smo gladni potrebne su nam hranjive tvari da zadovoljimo glad, i sva sredstva za obezbjeđivanje hranjivih tvari se nalaze tu. Kad smo žedni tu je piće, kad nam je potrebna odjeća postoje sredstva koja su nam potrebna da se zaštitimo, itd. Potrebno nam je i društvo, ljubav i podrška i zato imamo roditelje i porodice i živimo u društvima koje zadovoljavaju te potrebe. Onaj koji nam je obezbjedio sve ovo da zadovoljimo naše potrebe isto tako je i dao odgovore na tako duboka i važna pitanja.
Zapravo su ta dublja pitanja čak i važnija od ovih fizičkih i emocionalnih pitanja, jer ona daju odgovor na razlog našeg postojanja. Dokazi pokazuju da kada ljudi nemaju jasan i uvjerljiv smjer i smisao u životu kao pojedinci ili društva, onda oni postanu duboko nezadovoljni, zbunjeni i nesretni. Zato potreba da se zna zašto smo ovdje, gdje idemo, i zbog čega je sve ovo, je važno za nas kao i hrana, piće i seks.
Možda postoji mnogo mogućih odgovora na ova pitanja, i gledajući na brojne ideje koje su proizašle iz ljudskog uma, čini se da korištenje razuma nije najbolji način da se nađu odgovori na ova zbunjujuća pitanja, jer ono što mi želimo nisu bilo koji odgovori, nego pravi odgovori.
Problem ovdje je da je ovo područje gdje razum baš i nije od velike koristi.
Kao naprimjer, zamislite da vas je neko odveo u neku nepoznatu zgradu. Stojite pred zatvorenim vratima i ta vas osoba upita “Šta se nalazi iza tih vrata, unutar zgrade?” Koliko biste toga znali odgovoriti koristeći razum? Možda bi pogodili neke stvari, kao npr. da se tu nalaze stolovi i stolice, svjetla i pipe..ali možete i pogriješiti. Može biti skroz prazno a može biti i skroz puno, ili…ma gotovo sve. Pa kako ćete znati, kako da budete sigurni u ono što se nalazi iza tih vrata. Normalno, možete ući unutra i vidjeti svojim očima šta se nalazi, ali šta ako je to nemoguće? Kako, onda, da znate šta se nalazi unutra?
Jedan način je da neko ko je bio unutra kaže ti, ili čak osoba koja zna nekoga ko je bio unutra pa ti kaže. Ali ovdje se postavlja pitanje, kako da ja vjerujem toj osobi? Kako da budem siguran da govore istinu?
Isto je i sa ovim velikim pitanjima; svrha života, zašto postoji patnja, ima li života nakon smrti…šta se nalazi iza vrata? Sakriveno je, ne vidi se i nepoznato je. Razum se ne može sjetiti nikakvog konačnog odgovora, niti postoji razum da vjeruje toj intuiciji, ili da će “imam osjećaj” učiniti išta bolje.
Možemo biti jako sigurni samo kad nam kaže neko kome sa dobrim razlogom vjerujemo.
Naravno da i dalje trebamo razum. Samo što od nje nema toliko koristi ovdje kao direktan izvor znanja u vezi ovih stvari.
I dalje trebamo razum da skontamo kome da vjerujemo.
Vratili smo se na čovjeka u crvenim gaćama! Zašto da vjerujem ili ne vjerujem ono što on kaže?
Religije inače imaju prilično posebnu tvrdnju. Tvrdnja da imaju poruku od Stvoritelja, i poruka koja bi trebala biti isključivo samo za tu religiju. To je ono; “Ja sam u pravu, a svi ostali su u krivu!” Nije da je ova tvrdnja sama po sebi problem gledajući s tačke gledišta razuma. Uostalom, ako je ovaj Mudri Stvoritelj zaista odlučio da nam pošalje poruku onda bi to trebala biti dosljedna poruka, i pošto različite religije imaju neke kontradiktorne tvrdnje, ne mogu sve biti tačne! Ne, izazov za nas ovdje je, koja od tih je tačna, ako ijedan jeste. Umjesto jedne osobe koja tvrdi da su došli pročitati plinomjer, došlo ih je sedam.
Nije sve izgubljeno. Vidite, gledajući u sve te ljude koji se nalaze ispred vaših vrata, koristeći isti process razuma postoje neke stvari koje možete iskoristiti da saznate ko je zapravo zadužen da čita plinomjer. Npr., on ili ona mogu imati neku vrstu identifikacije, i uniformu sa imenom kompanije za plin kojoj plaćate račun za plin, ili čak uređaj za čitanje plinomjera. Na neki način postoje neki znakovi na osnovu kojih možemo raspoznati pravu religiju (vjeru) od lažne.
Pošto je ovo jako emotivno pitanje možda bi vrijedilo uzeti malo vremena za razmišljanje o nekim vrste neprikladnih sredstava (načina) koje bi ponekad možda primjenili. To je možda kao nešto; “ko liči na mene i ko je od moje rase?” Hoćeš li koristiti to da odlučiš ko će dolaziti u tvoju kuću da čita plinomjer? Uostalom, kriminalaca ima svakakve rase i boja, kao i plinomjera.
Ili recimo; “Samo da osjetim ko bi mogao biti onaj pravi, i onda, vjerovaću u to i to će biti dovoljno da bude istinito.” Ne! Mislio sam da neće. Ili recimo da vam neko da dobru ponudu kao “Ako mi bude vjerovali kao što mi vjeruje čitač plinomjera dobićete besplatan plin zauvijek!” Primamljivo, ali nemoguće!
Ili izaberite nekog koji liči na čovjeka koji je nekad dolazio tvojim roditeljima na vrata (iako tvoji roditelji nikad nisu imali plin..hmmm!)
Ili šta mislite onaj koji izgleda najpametnije i najbogatije.
Niste razmišljali o tome!
Svrha ovoga je kad se radi o religija onda trebate odbaciti određene ideje. Recimo, slijedeći samo ono u što su vaši preci vjerovali samo zato jer izgleda poznato, ili zato što ih volite jako puno ili zato što oni nisu mogli pogriješiti! Siguran sam da svi vi radite neke stvari, ako ne i dosta stvari, drugačije od svojih roditelja. Pa kako onda da su pogriješili u vezi tih stvari a u vezi religije (vjere) nisu?
Jednostavno ne postoji jasan dokaz da u šta god da su vaši roditelji i preci vjerovali da je to istina, i također nema razumnog smisla samo tako “povjerovati” i postati vjernik bez ikakve vrste razumnog opravdanja. I kakvo bi to razmišljanje dovelo nekog do zaključka da prava vjera čovjeka treba učiniti bogatim, ili da ako samo vjerujemo u određenu osobu ili nešto, ćemo zaslužiti vječan život? Naravno, jedan od omiljenih razloga opravdanja izbora religije je da je neko počeo slijediti ovu religiju, ona je promijenila njihov život i oni su sretni! Ovo i ima nekog smisla jer postoje neki dobri razlozi za vjerovati da je ovo ono što bi prava religija trebala učiniti, ali problem je u tome što dosta drugih ljudi tvrde istu stvar u vezi različitih religija. Izgleda da smo stvoreni da budemo religiozni. To je dio naše prirode. Ako ne slijedimo jednu od ovih religija uskoro ćemo izmisliti jednu! Neka religija će nas učiniti sretnijima nego nijedna. Tvrditi da samo zato što je određena religija promijenila vaš život je ispravna nije mjerilo za sebe, jer onda i druge religije moraju biti ispravne jer su i one promijenili živote drugih ljudi. Čak i neko ko vjeruje da Stvoritelj ne postoji uopšte može tvrditi istu stvar i reći da je on ili ona slijedili određenu religiju, ali sad kad ne slijede su sretniji i slobodniji! Kao što izreka kaže, ono što je dobro za gusku dobro je i za guska (what’s good for the goose is good for the gander). Ako je istina za jednog onda mora biti istina i za drugog.
To su sve samo tvrdnje. Tvrdnje trebaju biti dokazane.
Prava religija (ako uopšte postoji!) bi trebala imati I.D. (identifikacijsku oznaku). Trebala bi imati neke oznake preko kojih bi znali da je došla od Stvoritelja.
Pa koje testove bi mogli primjeniti?
Poglavlje 3
TEST UČENJA
Prvi test i vjerovatno najbolji i najuvjerljiviji nas ostavlja s vrlo malo mogućnosti.
Šta zapravo kaže o Stvoritelju? Koja religija uči da postoji Jedan Jedinstveni Stvoritelj čija je priroda drugačija od prirode stvorenja; Jedan, Vječni, Uzvišeni Stvoritelj koji nema potrebu ni za čim?
Moja namjera ovdje nije da kritiziram ili da se ismijavam različitim religijama, jer nas sve religije uče zajedničkim principima morala i vrijednosti. Sve one imaju svoje prednosti i nedostatke. Svrha ovoga je da ih ispitamo u svjetlu ovog jednostavnog i univerzalnog kriterija.
U svjetlu toga imamo, možda i kontroverzno, tri natjecatelja: judaizam, zaratustranizam i Islam. Krćani bi mogli reći da oni imaju pravo biti u ovoj kategoriji, ali barem sa pozicije normalnog kršćanskog vjerovanja oni su se pridružili ostalim religijama u ugrožavanju i iskrivljivanju koncepta Jednog Stvoritelja, na ovaj ili onaj način.
Naprimjer, hinduizam obično ima panteistički koncept Boga. To je vjerovanje da je sve Bog. Svemir, Zemlja, mjesec, zvijezde, drveća, životinje i mi smo svi Bog.
Kako da takvo nešto razumijemo i prihvatimo? Ako pod “Bog” mislimo, Stvoritelj onda ovo znači da je stvorenje stvorili sebe, i stvorenje je Stvoritelj. Kako li ovo objašnjava skladno uređenje cijelog svemira, i da li postoji racionalan dokaz za takvu tvrdnju? Ovo je kao da ste rekli je svemir stvorio sam sebe. Ali svemir nije bio tu prvi put kako je onda sam sebe stvorio?
Isto tako, mi ne pripisujemo svemiru mogućnost uređivanja i sistematiziranja. To nije jedna od njegovih kvaliteta ili karakteristika. Svemir je sačinjen od zvijezda i galaksija i same one su u potrebi za Stvoriteljem. Kao što trebaju kreatora posebno, trebaju ga kolektivno. Skup stvari koje su u potrebi ne postaju tek tako same sebi dovoljne. Veća je vjerovatnost da gladna osoba nahrani sama sebe nego da država puna gladnih ljudi nahrani sama sebe.
Kršćanstvo ima isti problem. Naravno mnogi kršćani će vam navesti iste argumente za postojanje Stvoritelja kao i one koje sam vam ja naveo, ali onda će vam dalje reći da je Isus koji je ograničen, biće s potrebama, bio bog. Ovdje je problem očit. Kako može biti razumno da bilo šta bude dvije potpune suprotnosti, u isto vrijeme. Kako nešto u isto vrijeme može biti sa potrebama i bez potreba, vječno i privremeno, obično i jedinstveno, jedno i više?
Ovo je kao da kažete, na primjer, da je krug postao kocka ali je i dalje ostao krug. Neko može pojmiti ideju da uzme liniju kruga i na silu ga oblikuje u kocku, ali naravno to prestaje biti krug. Ili neko može staviti krug u kocku ili kocku u krug ali to ne može biti i kocka i krug u isto vrijeme. Po definiciji, to je nemoguće! To je tvrdnja koja nikad ne može biti dokazana. Prije svega, najveći problem je taj što je to kontradiktorno razumnim argumentima za postojanje Stvoritelja, jer ako je neko stvorio, konačno, biće s potrebama bi moglo biti Stvoritelj, zašto to ne bi bio neko drugi ili neko drugi ili neko drugi? Kako rmožeš razumno opravdati to vjerovanje protiv npr.panteizma?
Čest odgovor na ovo je: '' Pa, Bog može sve.'' Ovo je naravno tvrdnja o bogu, i tvrdnje o bogu, i kao sve drugo mora biti dokazano. To je još jedna problematična izjava. Na primjer, neko može pitati: '' Može li bog prestati postojati?'' , ili '' Može li bog učiniti neko zlo?''
Obično postoje dva odgovora na takvo pitanje. Ili :'' Ne, ne može.'', što se podudara sa onim što su kršćani prethodno rekli o bogu-da može sve, ili ''Da, može ako hoće ali bog nikad ne bi učinio neko zlo jer bog je sklon dobroti. ''
Zašto je onda to istina u vezi božije dobrote ali ne u vezi njegovih drugih karakteristika? Tačno isti kriterij se primjenjuje na to da je Bog Jedan, Vječan, i bez potreba. Kao što nije u prirodi dobrog Boga da uradi zlo, tako nije ni u prirodi Vječnog, Stvoritelja Koji nema potreba da postane privremeno ili stvorenje sa potrebama. Znači tvrdnja da je Stvoritelje postao stvorenje ali i dalje ostao Stvoritelj je tvrdnja koja nikad ne može biti potvrđena, jer po samoj definiciji to je nemoguće, i to se primjenjuje na svaku religiju koja zastupa ove tvdnje o Stvoritelju. Ovo se poredi sa većinom onim što Hindusi i pagani vjeruju jer i oni zastupaju slične tvrdnje o Stvoritelju koji se utjelovi u neko stvorenje.
Neki kršćani mogu tvrditi da oni ne smatraju Isusa bogom, nego božijim sinom. Ali problem je ovdje to šta se tačno misli kad se kaže „božiji sin“? Sin kao čovjek je ljudsko biće kao i njegova majka i otac, pa da li je onda božiji sin također bog? Ako je tako, vratili smo se na početak i opet imamo isti problem kao i prije. Isto tako sin je produkt seksualnog čina. Pa da li je bog imao spolni odnos? Jasno je da se sve ovo podudara sa svim što znamo do sada u vezi boga koji nije sličan nijednom stvorenju. Ili je možda bog nekako posvojio Isusa kao sina? Ovo također nema smisla, jer da bi posvojili nešto (nekog) kao sina ono mora izgledati (biti) kao i vi. Naprimjer, zamislite da neko ima ribu koja se ove Flappy i onda kaže: „Ovo je moj sin“, niko ga ne bi shvatio ozbiljno. Možda bi je mogli voljeti kao sina, možda bi mogla jesti s vama i imati svoju sobu u kući, možda bi mogli i nabaviti neke papire za posvojenje, ali riba je riba a ti si čovjek (ljudsko biće). To dvoje nije slično, i mi znamo da Stvoritelj nije sličan ničemu. Zapravo, više mi sličimo ribi nego što sličimo Stvoritelju. Mi smo ograničeni, bića s potrebama a tako su i ribe, dok je Stvoritelj vječan i bez potreba.Ustvari, Stvoritelj je daleko od toga da ima sina, i doslovno i simbolično, osim možda u veoma metaforičnom smislu kao roditelji koji se brinu za nas, upućuju nas i odgajaju tako i Stvoritelj. Međutim, taj pojam bi se primjenio na sva stvorenja, ne samo ljude, a kamoli jednog čovjeka.
Što se tiče budizma, tu nema baš uvidu u Stvoritelja. Zbog ovoga je budizam više kao filozofija nego religija, a to za sobom donosi vlastite probleme, a to je da objašnjenja za svrhu života, razlog za patnju i velika nepoznanica u vezi zagrobnog života su ideje od ljudi a ne od Boga. Ono što mi zaista trebamo je nešto definitivno, i uvjerenje može doći samo od Poznavaoca nevidljivog i Stvoritelja nevidljivog. Sve ostalo je špekulacija.
Postoji nekoliko drugih religija koje neko može spomenuti. Sikizam je sličan budizmu u smislu da ono ne tvrdi da je od Boga, barem ne direktno. Osnivač sikizma Guru Nanak je uzeo, za šta je on mislio najbolje dijelove iz hinduzima i islama i to pomiješao i tako formirao neku svoju vjeru. To je nešto što bi mnogi od nas možda htjeli učiniti kad bi nam se ukazala takva prilika ali tu jednostavno postoji razuman problem. Ako se složimo da postoji objava i poruka od Stvoritelja, kako onda da razumno izabiramo da napustimo uputu Stvoritelja i da slijedimo nešto drugo ili da miješamo to sa nečim drugim osim ako stvarno ustanovimo da Stvoritelj želi to od nas da uradimo? Neko može da uspije opravdati te ideje hinduizma ali to bi bilo jako teško sa gledišta islama ili judaizma na primjer.
Već smo primijenili jedan test da vidimo da li je tvrdnja da je religija od Boga opravdana ili ne: da li se slaže sa razumnom osnovom kroz koju mi možemo razumjeti da postoji jedan, jedinstveni, vječni Stvoritelj Koji nema potreba i Koji ničemu nije sličan? Postoje li neki drugi kriteriji koje bi mogli primjeniti da smanjimo našu listu kandidata?
Poglavlje 4
TEST UNIVERZALNOSTI
Možda postoji nekoliko drugih testova koji bi mogli primeniti da vidim da li je I.D. (identifikacija) validna ili nije. Jedan od njih koji ima neku vrstu smisla je ideja univerzalnosti. Šta se misli pod ovim je da ta poruka od Stvoritelja treba biti za sviju. Sve dok ljudi općenito imaju razuman kapacitet da razumiju razloge postojanja Stvoritelja i da postavljaju duboka i temeljna pitanja o životu, smrti, svemiru i svemu, čini se nerazumnim da Stvoritelj da uputu jednoj grupi ljudi a drugoj da ne da. Naravno da bi Stvoritelj trebao imati jako dobre razloge za biranje određene grupe da slijede i nose teret ovih mudrih uputa kao što bi trebali biti i jako dobri razlozi za davanje poruke jednoj posebnoj osobi, nego da se obraća svakom pojedinačno. Iako to povlači pitanje da ako mi nismo jedna od tih izabranih grupa, šta bi onda zapravo trebali biti? Šta se dešava sa nama? Sve ovo nekako postaje beznačajno. Čini se čudnim da Stvoritelj, Koji je obezbijedio čovjeku sve da zadovolji svoje potrebe, ne obezbijedi ono sa čim ćemo zadovoljiti naše psihološke, mentalne i duhovne potrebe koje daju odgovore na velika pitanja!
Ovo prilično eliminiše judaizam. Judaizam je dobar ako vas je rodila židovkinja. ali ako nije onda i nije dobar. Iako vrlo malo nas razmišlja na neki način da je naša država, rasa, pleme, grad ili fudbalski tim najbolje (ili će barem biti jednog dana), mnogi od nas će naći da je prilično teško prihvatiti ideju da ako nismo rođeni u određeoj rasi ili plemenu, nemamo nade da zaslužimo raj kada umremo i da mudra uputa Stvoritelja je jedino za njih a ne za nas. Pa čak i da je to istina, onda mnogi od nas bi je morali shvatiti kao beznačajnu! Postoji nekoliko drugih razloga zbog kojih bi judaizam mogao biti isključen ali sada nije vrijeme za to.
Želim da napravimo ovdje kratku stanku.
Već sam vas na početku upozorio da vam se ovo neće svidjeti!
Možda sam vas trebao malo više upozoriti da bi zaključci ovog razumnog prilaza mogli da budu u potpunosti protiv vaših prohtjeva koje želite u vašem životu. Možda sam vas trebao upozoriti da biste mogli zamrziti istinu, i ako ste ona vrsta osobe koja misli da joj je život uredu, i da ima sve što želi, pa mogao bih vas upozoriti da postoji mnogo razloga zašto stvari ne mogu ostati takve zadugo. Ali već onda ako ste ta vrsta osobe, vjerovatno nas ne biste ni slušali. Pa evo ga.
UPOZORENJE!
Ono što slijedi za ljude koji su zaista spremni ostaviti predrasude po strani i spremni da malo dublje razmisle i slijede najrazumljiviji zaključak.
Do sada su stvari tekle lahko. Ono što slijedi će biti malo teže kad su u pitanju vrste odluka i zaključaka koje bi trebali donijeti. Ne nastojim da vas osporavam. Zaista ne nastojim, i tako je i bolje da ostane. Nakon svega, da li je uopšte vrijedno imati nešto za što se nismo trudili da dobijemo? Zaključak do kojeg vas vodim ovdje će zahtijevati malo truda da bi došli do njega. Ustvari za neke će to biti važan trud.
Pod trudom se ovdje ne misli na fizički rad ili čak mentalni u smislu da razmišljamo puno. Ako ste se složili da koristite razum da bi došli do svojih zaključaka i ako ste spremni da prihvatite najrazumljiviju opciju i da vam je to dosta, pretpostavljam da je to dovoljno za vas. Neki od vas se neće složiti. Neki od vas koji čitaju ovo bi se mogli složiti sa svim i onda jednostavno nastaviti živjeti na način na koji su živjeli...ili će makar pokušati. Kažem probajte ali nećete biti u mogućnosti, i to vam govorim iz iskustva. Ono što slijedi će vas odvesti do zaključka koji bi za neke mogao biti šokantna istina. Drugi bi već mogli pretpostaviti o čemu se radi. Jedno je sigurno, jednom kad saznate istinu vaš život nikad više neće bit isti. Ona će uvijek biti s vama. Koliko god se trudili da pobjegnete nećete moći pobjeći od samih sebe.
UPOZORENI STE!
Da se vratimo odakle smo počeli...
Sad smo ostali na dva natjecatelja. Zaratustrizam i islam.
Postoji nekoliko razloga zašto je islam iznad zaratustrizma. Prvo, islam tvrdi da je univerzalna religija za sviju. Drugačije od onoga što bi neki ljudi mogli misliti, i drugačije od načina na koji bi se neki od sljedbenika islama ponašali, islam nije arapska/pakistanska/indijska religija. Kao što je za ljude koji pričaju engleski, tako je i za Arape, Afrikance i Eskime.
Također je zanimljivo da je riječ 'islam' arapska riječ koja ima značenje i koja je opisni pojam koji znači 'pokornost' ili 'predanost' Stvoritelju. Musliman je onaj koji tvrdi da se pokorava i slijedi uputu Stvoritelja. On isto tako tvrdi da je ova osnovna poruka vjerovanja i slijeđenja Jednog, Jedinstvenog, i Vječnog Boga osnovna poruka koju nam je Stvoritelj uvijek objavljivao preko posebno odabranih ljudi koji se zovu poslanici ili vjerovjesnici. Ime ove religije nije vezano ni za kakvu određenu osobu ili mjesto. Judaizam (Juda), kršćanstvo (Krist), budizam (Buda), hinduizam (Indija), Zaratustrizam (Zaratustra), su vezani za osobu ili mjesto. Stoga, na primjer, ako je neko živio na nekom mjestu i nikad nije čuo za čovjeka pod imenom Isus, koji je i bog i božiji sin, koji je umro za nečije grijehe, nema nikakve šanse da neko može shvatiti ovo razmišljajući o tome. To se nikada ne bi moglo pojmiti. Neko bi vam to morao ispričati. Ali to nije slučaj sa islamom. Osnovna ideja islama, da postoji Jedan Stvoritelj Čiju uputu bi mi trebali slijediti, je nešto što bilo ko i bilo gdje može razumjeti. Kao ideja, islam, pokornost Jednom Bogu, je zaista univerzalna.
Poglavlje 5
TEST LIČNOSTI (KARAKTERA)
Postoji nekoliko drugih testova koje neko može primjeniti.
Prvi je vezan za karakter i ličnost osoba koja zastupa određenu tvrdnju. Akoje osoba koja tvrdi da ima poruku od Stvoritelja poznata i pouzdana, iskrena i poštena, onda postaje lako za prihvatiti da osoba zaista govori istinu o poruci koju dobiva od Stvoritelja. Ali ovo bi se moglo podudariti sa tvrdnjom da je ova osoba jednostavno obmanuta. Oni misle da su ono što tvrde da jesu, i da su iskreni i pouzdani, ali njihova iskustva su proizvod mentalne zaostalosti ili halucinacije. Kako možemo znati da to nije tako?
Sigurno je da niko od nas ne želi da ima posla sa varalicom ili da slijedi luđaka. Naravno da će dobra varalica učiniti sve što je u njegovoj ili njenoj moći da učini da mislite da su oni iskreni i pouzdani. Zasigurno će učiniti sve što mogu da to njihovo izgleda i zvuči kao prava stvar, i često će vas mamiti sa ponudom koju će biti teško odbiti. Problem je što lako možemo završiti tamo gdje smo počeli. Svi naši natjecatelji na kraju mogu izgledati kao prilično vjerodostojne ličnosti, ali poenta ovdje je u tome što mi ovdje ne radimo sa samim stvarnim osobama koje zastupaju tvrdnje. Nisu Mojsije, Krišna, Buda, Zaratustra, Isus, Muhammed ili Guru Nanak ti koji kucaju na naša vrata, nego su to ljudi koji tvrde da ih predstvaljaju i zastupaju ono što su onu rekli. Stoga, prije nego što možemo ispitati ove ličnosti moramo imati neku ideju o tome šta su oni zapravo rekli suprotno onome što ljudi tvrde da su oni rekli.
Zbog toga je pitanje autentičnosti spisa važno. Problem sa Zaratustranizmom je taj da nije ostalo ništa od stvarnih spisa i izreka Zaratustre. Ostala je liturgija, kao i neke ideje u vezi osnovne teologije, ali njegove stvarne riječi su više ili manje izgubljene. Problemi sa vjerodostojnošću Biblije su vrlo poznati čak i iskrenom krćaninu i jevrejskim učenjacima. Ovo je područje u kojem je Kur'an, glavna poruka Islama, izvanredan. Postoji jako malo kontroverzija u vezi autentičnosti kur'anskog teksta. Zapravo, neko bi mogao uzeti kopiju Kur'ana iz bilo koje džamije bilo gdje u svijetu, i mogao bi uporediti to sa spisima koji datiraju do trideset godina nakon smrti Poslanika Muhammeda i vidjeli bi da je tekst ostao nepromijenjen osim stila pisanja i nekoliko određenih oznaka koje su stavljene da olakšaju izgovor. Ovo je prilično značajno za tekst koji je star preko 1400 godina. Ne samo da se nalaze izvrsni podaci o pisanom očuvanju, ali isto tako Kur'an ima i izvanrednu historiju usmenog očuvanja također. Muslimani tvrde da su druge objave izmijenjene, izgubljene ili iskrivljene na različite načine, ali Stvoritelj (čije riječi su Kur'an) je obećao da će sačuvati Kur'an jer je on posljednja objava od Stvoritelja za čovječanstvo i zato što je Muhammed posljednji poslanik. Iako su sami muslimani ljudi i pogrešivi, i kao takvi nužo ne predstavljaju pravo lice religije, Kur'an i primjer i učenja Poslanika ostaju netaknuti za ljude koji bi mogli shvatiti šta je zapravo Božja uputa.
To je ono što muslimani tvrde, ali zar ne postoji puno problema sa islamom?
Mislim, kako neko u ovom civiliziranom svijetu, ili zapravo bilo gdje, slijediti religiju koja je stara 1400 godina? Čini se da ona tretira žene kao građane druge klase (ali u civiliziranom slobodnom svijetu žene su i dalje plaćene manje za isti posao, redovno su predstavljane kao seks objekti, trpe strašan broj seksualnih i fizičkih zlostavljanja i postalo je gotovo nemoguće da budu poštivane kao majke i supruge, ali ipak mi tvrdimo da u civiliziranom svijetu žene bi trebale biti jednake). Mislim, Kur'an zapravo kaže da udarite vašu suprugu u određenim okolnostima. Muškarci mogu imati najviše četiri žene i neograničen broj inoća! Fino za njih, i one dobiju duplo više nasljedstva, i svjedočenje žene vrijedi polovinu svjedočenja muškarca.
Onda ima ovaj neki džihad i sav taj terorizam i „ubijajte i borite se protiv nevjernika gdje god ih nađete.“
Ili recimo oni barbarski zakoni odsjecanja ruke lopovima, i smrtna kazna za otpadnike (od vjere) i bludnike (preljubnike) (i kako to da su uvijek žene te koje bivaju ubijene?) i smrt za homoseksualce, i bičevanje pijanih osoba, i čak razapinjanje razbojnika!
Zar Kur'an nije kao svaka druga vjerska knjiga; puna kontradikcija, nejasnih izraza i otvorena za mnoge načine tumačenja?
Kur'an je drugačiji od bilo koje druge objave ili spisa, pa makar iz jednog ugla, a to je gotovo nepobitna činjenica njegove očuvanosti i autentičnosti. Ali koji od problema koje ljudi imaju sa islamom, zbog ponašanja nekih muslimana, zapravo imaju veze sa učenjima Kur'ana i Poslanika?
Pogledajmo to racinalno a ne emocionalno.
Da li činjenica da Kur'an podučava određene stvari koje su suprotne našim običajima i normama na koje smo se mi navikli, znači da nije od Stvoritelja?
Zapravo ne postoji razuman razlog zašto nijedan od prethodno spomenutih pitanja ne isključuje njegovo božansko porijeklo. A šta ako on nije kompatibilan sa „savremenim životom“? Možda Stvoritelj ne voli savremenost ili bilo koju ideologiju koju je čovjek napravio. Ja ne kažem da je to zapravo slučaj, samo želim dokazati da ovo opet nije razuman razlog da se odbije tvrdnja da je Kur'an poslan od Stvoritelja. U tom pogledu, gotovo svaka se religija pridružuje islamu u postavljanju pitanja o tome koliko smisla ima život zasnovan isključivo na materijalizmu i uživanjima koji očigledno karakteriziraju većinu savremenog života.
Problem osuđivanja bilo koje date knjige ili spisa samo na osnovu njenih morala ili zakona je taj što su morali i zakoni uopće daleko od univerzalnog. Npr., nešto što može izgledati kao oštra kazna za jednu kulturu za drugu može izgledati blaga. Ograničena poligamija se može činiti kao nerazumno ograničenje u društvu koje se oslanja na brak kao sredstvo društvene sigurnosti za žene i prakticiranja neograničene poligamije. Za njih monogamija se može činiti ludilom, posebno ženama koje se oslanjaju na poligamiju zbog sigurnosti. Samo-stilizirani „civilizirani slobodni svijet“ sam mijenja svoje moralne i etičke stavove na mnogim stvarima. Stvari koje su prije deset godina bile loše su prihvatljive danas i obrnuto, ali i dalje neki zagovornici vrijednosti „slobodnog svijeta“ pričaju o svojim moralima i vrijednostima kao da su neka vrsta božanskog davanja, što naravno nisu. Ustvari je obrnuto istina.
Stvar je u tome što najveći problem kojeg ljudi imaju sa islamom je zapravo ne baš opravdan kriterij na osnovu kojeg donose sud o njemu. Racionalno gledajući, neko bi trebao zauzeti stav da ako neko može utvrditi uvjerljiv dokaz da je knjiga od boga, onda taj neko bi trebao prihvatiti da naš Stvoritelj zna šta je najbolje za nas. Ustvari je prilično vjerovatno bi ljudi prihvatili morale, zakone i vrijednosti sa kojima se osjećaju ugodno umjesto onih koje su zapravo bolje i korisnije za njih, ili da neki ljudi (kao oni što posjeduju vlast ili kontrolu) smisle sistem moralnog reda koji ih održava na vlasti. Činjenica je da postoji dosta stvari koje su dobre za nas ali ih mi ne volimo, a isto tako postoji dosta stvari koje mi volimo ali ustvari nisu dobre za nas. Stoga bi smo trebali ovo pitanje, problem tkz. nekompatibilnosti Islama sa savremenim životom ostaviti po strani kao crvenu haringu (ili možda drugog čovjeka u crvenim gaćama!).
Ovo bi sada moglo biti vrijeme da se proguta najgorčija tableta do sada. Vrijeme je za prihvatiti nešto što bi za neke trebala biti najteža istina; da bi Kur'an možda mogao biti ta uputa od Stvoritelja, i da je Muhammed Poslanik. Makar bi trebali staviti naše predrasude po strani i pokušati otvoreno isražiti razumljive argumente koje dokazuju tvrdnju da je Kur'an ta uputa. Uostalom, on već ima nekoliko stvari koje dokazuju tu činjenicu. Idemo ih ponovo vidjeti. Prvo, ono što nas uči o Stvoritelju slaže se onim što svako svagdje može razumno shvatiti, npr. da postoji Jedan Stvoritelj koji nije ničemu sličan. Postoji dosta ajeta u Kur'anu koji govore o tome. Na primjer:
Reci: "On je Allah – Jedan! Allah je Utočište svakom! Nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije!"
(Sura 112, ajeti 1-4)
Neki ljudi dovode u pitanje upotrebu „On“ u Kur'anu. Da li to znači da je Stvoritelj čovjek? Tvrdeći po ovim ajetima, Stvoritelj ne naliči ničemu. To je zbog toga što u arapskom, originalnom jeziku Kur'ana, kao i u ostalim jezicima, postoji samo muški i ženski rod, nema srednjeg. Čak i u engleskom, kada kažete „it“ (ono, to) ne čini se baš prikladnim da se kaže za Boga. „On“ je jednostavno upotreba termina za spol koji je korišten u Kur'anu, ali to se ne odnosi na to da je Bog čovjek ili muško.
Druga stvar koja ide u prilog Islamu je da su spisi (Kur'an) sačuvani na izvanredan način. Historija ovog očuvanja je sama za sebe vrijedna da se o njoj prostudira, ali da ne duljim samo ću se osvrnuti na neke izjave različitih učenjaka u vezi ove stvari, npr.:
Orijentalist Richard Burton piše da je Kur'an kojeg mi imamo danas „tekst koji je spušten dolje nama u istoj formi u kojoj je bio i sastavljen i prenešen od Poslanika...ono što danas imamo u našim rukama je mushaf (text) od Muhammeda.“
Kenneth Cragg opisuje prijenos Kur'ana od vremene objavljivanja pa sve do danas kao nešto što se desilo u „neprekinutom životnom slijedu pokornosti“.
Schwally je napisao u Geschichte des Qorans: „Što se tiče različitih djelova objave, možemo biti uvjereni da su njihovi tekstovi postepno prenešeni tačno onako kako je Poslanik prenio.“
Oni očigledno izgledaju uvjereni u autentičnost Kur'ana.
Treći razlog koji bi trebali zabilježiti zbog toga što Islam tvrdi da je njegova poruka univerzalna, da je za sviju bez obzira na rasu ili status, i zaista potvrđuje da Stvoritelj ne gleda ko je kakve boje, rase, iz kojeg je ko plemena, da li je boga ili siromašan, nego gleda u ljudska srca, dobrotu i djela.
Kur'an nije obična knjiga. Nikoga neće zaboljeti glava ako ga bude čitao, jer ono ne slijedi nikakav određeni redoslijed događaja ili temu. Puno se puta ponavlja i čak stil najboljeg engleskog prijevoda je jako zahtjevan. Ustvari, da bi ga razumjeli natjerani se da razmišljate, a razmišljanje je ono što Kur'an većinom traži od nas da radimo.
Unatoč ovome, osnovna poruka je veoma jasna. Postoji samo Jedan Bog, Koji je milostiv i samilostan prema svim Njegovim stvorenjima, ali posebno prema onima koji su ponizni i koji vjeruju. Ali isto tako On strašno kažnjava one koji su oholi i koji neće da prihvate istinu. Život je ispit, i kad umremo i ovaj svemir kakvog znamo završi, doći će dan kada ćemo ponovo biti stvoreni fizički i kada će nam se suditi da li smo zaslužili nagradu vječnog života, ili kaznu vječne patnje. Rekao sam vam na početku da će biti nekih stvari koje vam se neće svidjeti, kao smrt i pakao! Međutim, činjenica da ne volimo nešto ne znači da to nije stvarno ili istina.
Postoji li išta drugo što bi nam moglo pomoći da prihvatimo tvrdnju da je Kur'an od Stvoritelja nebesa i zemlje? Sam Kur'an daje vrstu falsificiranja testa (ispita). Ovo je ustvari dobar test za primjeniti na bilo koju knjigu koja tvrdi da je od Stvoritelja:
“A zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti.”
(Sura 4, ajet 82)
Stvar je u tome ako je knjiga od Stvoritelja svega, prilično je razumno zaključiti da to jedinstveno Biće mora biti veoma inteligentno i mudro, do tog nivoa da je iznad ljudskog shvatanja. Zasigurno bi neko očekivao da Stvoritelj svega zna osnovne prirodne procese i univerzum, i da zna događaje u historiji čovječanstva.
Ono što je izvanredno u vezi Kur'ana nije samo to da ne sadrži nikakve kontradikcije, nego on čak daje izjave o historiji, teologiji, filozofiji, pravu i prirodnom svijetu što prkosi normalnom ljudskom objašnjenju.
Postoji još jedna izvanredna kvaliteta u vezi Kur'ana, a to je da i danas vrijedi kao daleko najistaknutiji dio literature u arapskom jeziku. Ustvari, sam Kur'an predstavlja izazov za Arape, koji se smatraju majstorima poezije i jezičke vještine, da naprave makar jedno poglavlje koje bi se moglo uporediti sa njim. Najkraća sura u Kur'anu ima samo tri ajeta! U vrijeme kada su pjesnici bili „jako poznati“ u Arabiji, Muhammed nije imao vještinu pjesništva, ni prije ni poslije objave Kur'ana. Ustvari su njegove izjave i izreke bile jezički daleko drugačije od Kur'ana i mogu se lako ispričati. Mnogi od najvještijih pjesnika i govornika tog vremena su priznali da ovo nisu Muhammedove riječi, niti uopće od čovjeka. Mnogi su primili Islam samo nakon što su čuli učenje Kur'ana. Za njih je to bio najuvjerljiviji dokaz da je poslan od Boga. Naravno da mi ovo danas ne bi mogli cijeniti, ali to je jedna historijska činjenica. Ostaje pitanje kako je neko ko nema nikakvih pjesničkih vještina uspio da napravi dio literature koja do danas važi za najistaknutiju literaturu u arapskom jeziku u vrijeme kada su najbolja djela arapskog pjesništva bila stvarana. Kad bi neko to poredio sa savremenim vremenom, to bi bilo kao da neobrazovana osoba koja nema nikakvog naučnog znanja ili iskustva objasni besprijekorno uređenu teoriju fizike!
Muhammed, kao i većina ljudi u to vrijeme u Arabiji, nije znao čitati ni pisati. Nije imao sredstva niti mogućnosti da to sebi obezbjedi. Zaista je stalni izazov za njegove suparnike tad, kao što je i danas širom historije za one koji odbijaju prihvatiti mogućnost da je Kur'an od Stvoritelja, bio taj što su se pitali i što se dan danas pitaju odakle je on dobio sve te informacije. Neki kršćani polemičari su čak otišli toliko taleko da su tvrdili da je Muhammed ustvari bio heretičko kršćanski biskup koji je pobjegao u Arabiju, a drugi su tvrdili da je učio od nekog monka disidenta! Međutim, unatoč bogatoj historiji i dostupnoj literaturi o životu Muhammeda, niko nije uspio da otkrije ovu ličnost i kako je uspio ostati sakriven za vrijeme od dvadeset tri godine koje je proveo kao Poslanik. Ovo naravno stvara drugi problem, a to je da izjava da je Kur'an izmišljen i da je Muhammed bio lažov, i takva tvrdnja je zaista problematična, pošto bilo koje istraživanje života Muhammeda jasno pokazuje njegovu totalnu iskrenost i pouzdanost. On uopšte ne odražava psiholočki profil varalice. To je druge dovelo do toga da kažu da je on bio opčinjen i lud, da je on zaista vjerovao da je Poslanik i da je tako uvjeriti i sebe i druge. Ovo nam i dalje ostavlja ne objašnjenu misteriju, čudo nevjerovatnih informacija i širokog znanja koje sadrži Kur'an.
Vidite, ne može niko biti opčinjen i lažov u isto vrijeme. Ako mislite da ste zaista Poslanik i zaista vjerujete da dobijate informacije od Boga, kada vas neko dođe upitati teško pitanje, što se često dešavalo Muhammedu, vi nećete otrčati vašem najbližem svećeniku ili rabinu da saznate odgovor na pitanje. Uvjereni ste da će vam Bog reći.
Najrazumljiviji zaključak koji objašnjava oba fenomena, nevjerovatan nivo informacija u Kur'anu i jasnu iskrenost i pouzdanost Muhammeda, je da je on bio ono što je i tvrdio da jest, Božiji poslanik. Čini se da samo ovo nudi pravo objašnjenje za informacije, jer to znanje je od Stvoritelja, i djeluje kao neka vrsta potvrde toga. Iskrenost, pouzdanost i načelno ponašanje Poslanika Muhammeda je objašnjeno na način što je on bio ono što je tvrdio za sebe da jest i što je bio siguran da je primao božansku poruku.
Poglavlje 6
NEVJEROVATAN NIVO INFORMACIJA
Sad bi neki od vas mogli ili možda trebali misliti šta je ustvari ovo „nevjerovatan nivo informacija“ o čemu ja pričam, i da je ovo sama po sebi široka tema koja bi ustvari mogla ispuniti knjige i knjige, i onda bi na to sve morali dodati argumente i protuargumente, i to bi onda ispunilo još knjiga! Na kraju ovog djela se nalaze neke preporučene stvari za čitanje i web stranice ako ste zainteresirani da idete dublje. Ja ću ovdje istaknuti samo nekoliko stvari koje ja osobno smatram fascinirajućim i uvjerljivim.
Prve imaju veze sa historijom. Mnogi kršćani su pokušali otpužiti Muhammeda da je pokušao prepisati i koristiti Bibliju, i ovo je prilično smiječno zbog nekoliko razloga. Jedan od njih je taj što u to vrijeme nije postojala Biblija na arapskom jeziku, a čak i da jest postojala Muhammed je ne bi mogao pročitati. Postoji mnogo istih ljudi spomenutih u Kur'anu koji su spomenuti i u Bibliji a to je zbog toga što su oni većinom Božiji Poslanici i Vjerovjesnici. Kur'an kao posljednja objava od Stvoritelja govori o njihovim životima da kao primjer vjernicima da ih inspirira i motivira za vremena koja dolaze. Nije čudno što je spomenut Abraham (Ibrahim), pošto su Arapi njega smatrali svojim praocem preko njegovog sina Jišmael (Ismaila). Jedna od biblijskih izraza za Arape je bila Jišmalijati (od Ismaila) jer su oni njegovi potomci. Međutim, ono što bi moglo biti čudno i zahtjevno za objasniti je to koliko se puno spominje Mojsije (Musaa) u Kur'anu. Naravno da je jednostavno objašnjenje za ovo je da su izazovi i zadaci s kojima se Muhammed suočio bili dosta „nalik“ Mojsijeve, i zbog toga Mojsijevo iskustvo je bilo koristan vodič i inspiracija za Muhammeda.
Postoje dva fascinirajuća iako sitna ali važna detalja iz ovih priča u Kur'anu. Prvo, zanimljivo je kako se Jozef (Junus – Jakubov sin), koji je također spomenut u Kur'anu, nikad ne obraća vladaru Egipta Faraon nego ga naziva Kralj, dok Mojsije isključivo ima posla sa Faraonom. Biblija obojicu naziva Faraon. Nije to baš neki problem, neko može pomisliti, osim kad pokušamo pronaći Jozefa u historiji vidimo da dinastija koja je vladala Egiptom u to vrijeme zapravo bila Hiksi, koji su bili semitski narod i nisu koristili termin „Faraon“, kojeg su koristili domaći Egipćani za svoje vladare. Vladar Egipta u vrijeme Mojsija je bio rođeni Egipćanin koji je istjerao Hikse i počeo tlačiti Izraelćane. Ako je Muhammed prepisao Bibliju, zašto onda nije prepisao ovu historijsku grešku? I odakle je dobio te tako tačne informacije? U to vrijeme nisu postojali univerziteti sa odsjecima za egiptologiju. Znanje čitanja hijeroglifa je izgubljeno stotinama godina prije, i nije bilo poznato sve do otkrića kamena Rosseta hiljadu godina kasnije. Ovo čini drugi dio informacija čak još fascinantnijim.
Kur'an navodi priču kako Mojsije ide Faraonu i poziva ga da vjeruje u...pa, upravo ono što čitate ovdje. Faraon je počeo ispitivati Mojsija o njegovom nevidljivom Bogu iznad nebesa. Faraon je mislio da je on bog, ustvari mislio je magijom može upravljati sa bogovima. Pa oholo reče jednom od svojih ljudi:
"O Hamane" – reče faraon – "sagradi mi jedan toranj ne bih li stigao da staza, staza nebeskih, ne bih li se popeo do Musaova Boga, a ja smatram da je on, zaista, lažac."
(Sura 40,ajeti 36-37)
Puno je toga rečeno u vezi spominjanja ovog Hamana, tvrdeći da je Muhammed prepisao priče iz Biblije i da su mu se sve pomiješale. Haman je spomenut i u Bibliju u knjizi o Esteri, knjiga za čiju se samu autentičnost smatra da je upitna, koja navodi lika ovaj lik u kasno u vrijeme u Perziji kao ministra suda Ahasuerus. Međutim, ne postoji nikakve historijske zabilješke koje ukazuju na postojanje ovog lika u Perziji. Ustvari, biblijski učenjaci su identificirali Hamana kao boga Elamita Humman, ili možda perzijski hamayun, što znači „slavan“, za perzijsko ime Owanes.
Mi međutim, suprotno podrugljivim tvrdnjama mnogih kršćana polemičara, imamo Hamana, koji je smješten u drevnom Egiptu koji savršeno odgovara opisu.
Dr. Maurice Bucaille je jedan od prvih koji su izučavali ime Haman sa egiptološkog pogleda. On je pretpostavio da pošto je „Haman“ spomenut u Kur'anu u vrijeme Mojsija u Egiptu, najbolji način je pitati stručnjaka za stari egipatski jezik, npr., hijeroglife, u vezi imena. Bucaille navodi interesantnu diskusiju koju je imao sa prominentnim francuskim egiptologistom:
„U knjizi „Razmišljanja o Kur'anu“ sam uporedio rezultate takve konsultacije od prije desetak godina i to me je dovelo do toga da pitam stručnjaka, koji je osim toga jako dobro znao klasični arapsk jezik. Jedan od najistaknutiji francuski egiptologista, koji ispunjava ove uslove, je bio jako raspoložen da odgovori na pitanje.
Pokazao sam mu riječ „Haman“ koje sam prethodno prepisao onako kako je napisano u Kur'anu, i rekao mu da je izvađen iz rečenice koja se nalazi u dokumentu iz 7. stoljeća nove ere, u rečenici je spomenut neko povezan sa egipatskom historijom.
Rekao mi je da u tom slučaju on bi vidio u ovoj rečenici transkripciju hijeroglifskog imena ali za njega, nesumnjivo, nije bilo moguće da se u napisanom dokumentu iz 7. stoljeća nalazi hijeroglifsko ime – nepoznato u to vrijeme – pošto , u to vrijeme, hijeroglifi su bili potpuno zaboravljeni.
Da bi potvrdio svoja negiranja o imenu, savjetovao me da pogledam Rječnik osobnih imena Novog Kraljevstva kojeg je napisao Ranke, gdje mogu naći ime napisano u hijeroglifama, koje je on napisao prije mene, i transkripciju na njemačkom.
Otkrio sam sve što je stručnjak pretpostavio i što više, bio sam zapanjen kad sam čitao profesiju Hamana: '' Zapovjednik radnika u kamenolomima'', tačno ono što se može zaključiti iz Kur'ana, samo što riječi faraona ukazuju na to da je on bio majstor gradnje.
Kad sam ponovo došao stručnjaku sa fotokopijom stranice rječnika u vezi Hamana, i pokazao mu jednu od stranica Kur'ana gdje je mogao pročitati to ime, ostao je bez riječi...
Što više, Ranke je kao referencu naveo knjigu objavljenu 1906. od strane egiptologista Waltera Wreszinskog: kasnije je spomenuto da je ime Haman ugravirano na steli koju čuvaju u Hof-muzeju u Beču (Austrija). Nekoliko godina kasnije, kad sam bio u mogućnosti da pročitam profesiju napisanu u hijeroglifima na steli, uvidio sam da je određeni član spojen sa imenom istakao važnost bliskog odnosa sa faraonom.
To je ono što ja zovem 'nevjerovatnim nivoom informacija!'
Odakle je Muhammed dobio takvo znanje, ako ne od Boga?
Ima još.
Samo zamislite svijet prije 1400 godina, i nivo znanja koji je tad bio, ili bi možda trebali reći nivo neznanja koje je preovladavalo, pogotovo koje se odnosilo na prirodni svijet. Naravno, neki mislioci i filozofi su napravili čudesna otkrića, čak procjenjujući obim zemlje, ali su također napravili mnogo grešaka. Također legende i mitovi s preovladavali. Čitajući Kur'an, možete pronaći očigledan nedostatak takvih legendi i mitova u vezi stvaranja svemira i prirodnog svijeta. Da, postoje čuda od Stvoritelja kojima On povećava vjeru vjernicima a nevjeru nevjernicima, ali inače opisi svijeta i svemira čine se značajno modernim. Očekivali bi od Kur'ana da negira mitove i legende vremena. Čak i da je Muhammed uspio pokupiti sve ideje vremena i izostaviti ove legende to se i dalje ne bi moglo objasniti izvanrednu dosljednost Kur'ana sa modernom naukom.
Evo vam nekoliko ajeta iz Kur'ana o svemiru i njegovom stvaranju.
“Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? I zar neće vjerovati?”
(Sura 21, ajet 30)
Jeste li ikad čuli za Veliki prasak i kako je svemir bio jedinstven, super-kondenzovana lopta materije i energije? Pričali smo o tome na početku, sjećate li se? Jasno se vidi da je informacija u Kur'anu, o nečemu što smo otkrili prije sedamdeset godina, tačna. Šta mislite o ovome:
“Mi smo nebo moći Svojom sazdali, a Mi, uistinu, još neizmjerno mnogo možemo…”
(Sura 51, ajet 47)
Kad je Ajnštajn davao svoje teorije, mišljenja naučnika su bila ta da je svemir statičan i da je takav bio oduvijek, ali nova saznanja su jasno pokazala da to nije tako i da su se zapravo galaksije udaljavale jedna od druge konstantnom brzinom. Drugim riječima, svemir se širi. Ono što je još čudnije je to kako su se ove stvari našle u knjizi staroj 1400 godina.
Nauka je kao dvolična osoba. Stvari u vezi kojih su se svi naučnici složili su jedan put bile okrenute naopako a drugi put se dodatnim saznanjima pokazalo da su bile kontradiktorne, pa možda to i nije najbolja stvar po kojoj će se donijeti sud o knjizi. Ali još postoje neke stvari koje se ispituju toliko često i jako puno da to postaje neka vrsta 'činjenice'.
Jedna od tih stvari je embriološki razvoj ljudi. Ideja da mi prolazimo kroz faze fetalnog razvoja je prilično nova. Mnoge teorije preovladavaju u historiji i ranim modernim vremenima koje danas zvuče pomalo smiješno. Na primjer, jedna od dominantnih teorija koja je preovladavala u osamnaestom stoljeću je teorija pre-formacije. To je bila ideja kojom se smatralo da su životinje postojale prije formiranja u spermi. Čak su postojale i tvrdnje ispitivanja ovoga koristeći primitivne mikroskope dostupne u to vrijeme. Toliko o tome da vjeruješ samo ono šta vidiš! Aristotel je mislio da se menstrualna krv zgrušala uz pomoć sperme i da se tako formira fetus. Ono što mi danas znamo nije bilo poznato sve do pred kraj devetnaestog stoljeća. Ali prije više od 1400 godina u Kur'anu je rečeno:
“Mi čovjeka od bîti zemlje stvaramo, zatim ga kao kap sjemena na sigurno mjesto stavljamo, pa onda kap sjemena ugruškom učinimo, zatim od ugruška grudu mesa stvorimo, pa od grude mesa kosti napravimo, a onda kosti mesom zaodjenemo, i poslije ga, kao drugo stvorenje, oživimo – pa neka je uzvišen Allah, najljepši Stvoritelj!”
(Sura 23, ajeti 12-14)
O ljudi, kako možete sumnjati u oživljenje – pa, Mi vas stvaramo od zemlje, zatim od kapi sjemena, potom od ugruška, zatim od grude mesa vidljivih i nevidljivih udova…
(Sura 22, ajet 5)
Keith Moore, profesorica i predsjednica odsjeka za anatomiju, na Univerzitetu u Torontu u Kanadi, i autorica knjige ''Razvoj čovjeka'', koja se smatra jednom od vodećih svjetskih embriologa, rekla je u vezi ovih izjava iz Kur'ana i autentičnih hadisa slijedeće: '' Sve do devetnaestog stoljeća ništa nije bilo poznato u vezi klasificiranja faza ljudskog razvoja. Sistem provođenja ljudskih embrija kroz faze se razvio krajem devetnaestog stoljeća koji se bazirao na simbolima abecede. Tokom dvadesetog stoljeća korišteni su brojevi da se opišu 23 faze embrija. Ovaj sistem numerisanja faza nije lak za slijediti a bolji sistem bi bio baziran na morfološkim promjenama. Posljednjih godina izučavanje Kur'ana je otkrilo drugu osnovu za kvalifikaciju faza razvoja embrija koja je bazirana na lako razumljive radnje i promjene u obliku. Ono upotrebljava pojmove koji su poslani od Boga poslaniku Muhammedu preko anđela Džibrila i koji su zabilježeni u Kur'anu... Jasno mi je da su ove izjave morale doći Muhammedu od Boga jer većinom svo ovo znanje nije bilo otkriveno sve do prije nekoliko stoljeća. Ovo mi dokazuje da je Muhammed bio Božiji poslanik. ''
Marshall Johnson, profesor i predsjednik odsjeka za anatomiju, direktor Daniel Baugh instituta, na Univerzitetu Tomas Jefferson, u Filadelfiji u SAD-u, rekao je: '' Kao naučnik mogu se baviti samo stvarima koje uistinu vidim. Mogu razumjeti embriologiju i razvoj biologije; mogu razumjeti riječi koje su mi prevedene iz Kur'ana. Kad bi se morao prebaciti u taj period znajući šta danas radim, i objašnjavajući stvari, ne bih mogao opisati stvari koje su objašnjene. Ne vidim dokaz da opovrgnem ovu ideju da je ovaj čovjek, Muhammed, dobivao ovu informaciju sa nekog mjesta, zato ne vidim ništa što opovrgava ideju božanskog nadahnuća u onome što je on govorio.”'
Druga interesantna izjava pronađena u Kur'anu je izjava o planinama:
''Zar zemlju posteljom nismo učinili, i planine stupovima?''
(Sura 78, ajeti 6-7)
Danas nam je poznato da korijeni planina dosežu duboko u zemlju i da ti korijeni mogu dostići visinu nekoliko puta veću od same planine. Zato, najpogodnija riječ za opis planina, na osnovu ove informacije, je riječ 'stupovi', pošto je najbolje postavljen stup sakriven ispod zemljine površine. Ova teorija o planinama sa dubokom korijenima je uvedena tek krajem polovine devetnaestog stoljeća. Planine također igraju važnu ulogu u stabiliziranju zemljine kore.
''On je po zemlji nepomična brda pobacao da vas ona ne potresa, a i rijeke i puteve da se ispravno usmjeravate.''
(Sura 16, ajet 15)
Moderna teorija tektonskih ploča na isti način objašnjava da planine služe kao stabilizatori zemlje. Do ovog saznanja o ulozi planina kao stabilizatora zemlje se došlo krajem 1960-ih na osnovu razumijevanja tektonskih ploča. Kur'an spominje mnoge stvari o prirodnom svijetu i traži od nas da mislimo i razmišljamo dublje, i da oni koji razmišljaju će shvatiti da su ovo znaci koji ukazuju na snagu i mudrost Stvoritelja, da sve ovo nije uzalud i zbog zabave, već da je to zbog duboke i plemenite svrhe.
Kur'an nije naučna knjiga, nego knjiga o znakovima. Lako je razumjeti kako Stvoritelj sve zna o stvaranju svemira, detalje razvoja embrija i da planine imaju korijene ali nije lako objasniti kako je Muhammed uspio da ove informacije uvrsti u Kur'an, osim ako ne prihvatimo njegovu tvrdnju da je bio Poslanik. Čini se da je najbolje riješenje za razumnu i iskrenu osobu prihvatanje ove tvrdnje.
Poglavlje 7
UČENJA KNJIGE
Koja su onda osnovna učenja Kur'ana?
Prvo stvar koju moramo prihvatiti je da postoji samo Jedan Bog, koji je Jedinstven, ničemu nije sličan, i ništa nije njemu slično. Bog je Jedan i Sam, nema sudruga i suparnika, i trebali bismo se samo Njemu klanjati i samo Njega obožavati.
Kako klanjati i obožavati Stvoritelja i biti vođen Njegovim znanjem su pitanja na koja Muhammed daje odgovore. Kur'an uči da su svi božiji vjerovjesnici i poslanici bili ljudi. Zato što oni nisu prenosili samo poruku, već je i njihov život također bio praktični primjer kako slijediti i prakticirati tu poruku. Ovo ima smisla. Ako jedan čovjek može to uraditi, onda barem u teoriji ostatak nas može to također! Da je poslanik za sve nas bio anđeo, onda bi svi mi pravili mnogo izgovora kako mi nismo u mogućnosti da budemo kao anđeli, jer je poslanicima bilo lako da budu tako dobri, anđeoski!
Kur'an nam kazuje da je život ispit. Zbog toga postoji patnja i uživanje, zdravlje i bolest, bogatstvo i moć, dobro i zlo, noć i dan, tama i svjetlo. Kroz suprotnosti mi spoznajemo nešto. Kako bi stvarno mogli cijeniti dobro bez zla, i koliko često mi cijenimo zdravlje tek kad smo bolesni? Ispit je da upoznamo svoju stvarnost. Da li ćemo prihvatiti istinu ili ćemo slijediti svoje strasti? Da li ćemo se pokoriti Stvoritelju ili ne? Bog nam je dao uputu i slobodnu volju. Trebali bi koristiti svoj razum da shvatimo i slijedimo tu uputu. Ako pravimo greške, što je i neizbježno jer smo ljudi, trebamo znati dok god mi tražimo od Stvoritelja uputu, tražimo oprost, i dajemo sve od sebe da se promijenimo na bolje, do tad će Stvoritelj nama praštati. Ustvari, ovo shvatanje naše ograničenosti i priznavanje Božije veličine je smisao islama. Zbog toga bi ljudi trebali da se predaju i pokore Bogu, i to je ustvari značenje islama.
Svrha našeg postojanja, osnovna svrha naših složenih umova, i blagodat razuma je u tome da razumijemo i pokušamo učiniti sve kako bi zadovoljili našeg Stvoritelja. Znamo kako to učiniti putem upute koja nam ja data. Da bi nam pomogao da živimo što korisnije i konstantno budemo na uputi, Stvoritelj nam je to učinio osnovnom svrhom života kako bi Ga obožavali na pravi način. Bogu nije u potreni za tim, nipošto! Bog je bez potreba, i ni o kome ne ovisi! Mi smo stvoreni sa potrebama. Kao što naše tijelo treba hranu, naše misli, naše duše su stvorene da se hrane sjećanjem na Boga i Njegovim obožavanjem.
Zbog toga najvažniji čin za jednog muslimana (onog koji slijedi islam) jeste namaz kojeg obavlja na poseban način, u određena vremena tokom dana i noći. Postoji pet ovakvih dnevnih obrednih molitvi. Ključ mijenjanja samog sebe jeste uspostavljanje molitve sa iskrenošću i razumijevanjem. Kad se propisno obavi molitva je onda obred koji mijenja život.
Drugi sastavni dio je davanje milostinje kako bi pomogli one koji su u potrebi i siromašni. Jedna od najvažnijih dijela kojima dolazimo do Božijeg zadovoljstva jeste lijep odnos prema drugima i pomaganje drugih.
Naravno, življenje ovakvog života zahtijeva disciplinu, samokontrolu i strpljenje, i ovo je razlog zašto je post oduvijek bio sastavni dio vjerskog života, i također je vezan za islam. U mjesecu Ramazanu svake godine musliman ostavlja hranu, piće i seksualne prohtjeve od zore do zalaska sunca. Također je bitno držati se dalje od ružnih postupaka i govora, jer je to i svrha posta.
Osnovne karakteristike pravog vjernika jesu da govori istinu, ne laže, održava obećanja, ispunjava povjerenja, da je uvijek pravedan, čak i ako se radi o njegovoj porodici ili njemu samom.
Poštivanje roditelja, i ljubaznost prema njima, naročito u starosti, dobar odnos prema komšijama, pozivanje na dobro i odvraćanje od zla su osnovne vrline.
Sve ovo su temelji islama i muslimana.
Život je kratak i uskoro, veoma uskoro svi ćemo umrijeti, ali smrt nije kraj.
Kur'an nas uči da postoji Sudnji dan kad će nas Bog sakupiti zajedno i kad ćemo morati odgovarati za sve šta smo radili. Znaćemo za svaki trun dobra i zla.
One koji su odbili istinu, koji su izabrali nepokornost čeka užasna kazna. To je izbor kojeg su oni odabrali. Istina im je bila jasna, ali su je i dalje ignorirali, pa ih čeka užasna sudbina, vatra u paklu, gdje će ljudi gorjeti i biti prženi a neće moći umrijeti, vječno će patiti.
Oni koji su bili dobri i živjeli život u pokornosti Bogu će vječno uživati u raju. Tamo neće biti mržnje, bijesa ili ljubomore, samo mir i sreća, duhovno i tjelesno. Kako lijepo boravište!
To je zaista ono čemu nas Bog stvarno poziva; u Svoj raj. Slijeđenje islama ne znači da više neće biti ispita ili poteškoća u životu. Ustvari, Stvoritelj nam govori da nije dovoljno da samo kažemo mi vjerujemo, a da ne budemo iskušani. Slijeđenje upute od Boga uči nas kako da savladamo ta iskušenja, pa se tako teškoća pretvara u lahkoću, zbunjenost u razumijevanje, bol u zadovoljstvo, i tuga u sreću.
Poznavanje i slijeđenje ovoga donosi stvarni smiraj u srce. U tom smislu, islam stvarno donosi mir. Mir koji nije samo odsutnost rata, nego mir koji je dublji i koji ima smisao.
Poglavlje 8
KRAJ PUTOVANJA
I eto, to je to.
Blizu smo kraja našeg putovanja i odredište je na vidiku. Ostalo nam je da uradimo samo jednu stvar!
Vrijeme je da otvorite svoja vrata i pustite da istinita poruka Svoritelja vodi vaš život.
Da, može vam se činiti pomalo čudno i stvari koje bi trebali uraditi možda nisu ono što se navikli raditi. Sigurno se pitate šta će vaša porodica i prijatelji reći! Pa, uvijek možete pokušati da ništa ne radite osim da im kažete ''pročitate ovo'' i proslijedite dalje!
Kao što sam rekao prije, nije težak taj dio shvatanja koliko sve ovo ima smisla, stvarno težak dio jeste uraditi to! Ustvari, zaista, iskreno ni to nije tako teško!
Počnite sa donošenjem čvrste odluke da ćete učiniti to jer je to ono što Onaj ko vas je stvorio želi od vas da uradite! A i onda zašto da ne potražite neku pomoć! Da! Samo naprijed i tražite od Stvoritelja bilo šta, osamite se i tražite od Njega, ne preko nekog ili preko nečeg, samo direktno od Stvoritelja, i učinite to iskreno iz vašeg srca da vas uputi i pomogne vam da činite ispravno.
Uredu! Kako se osjećate? Ako se osjećate onako kako sam očekivao, onda sve što morate učiniti jeste slijediti ove korake.
Jednostavno recite: ''Svjedočim da stvarno nema boga osim Allaha, i da je Muhammed Božiji poslanik (to je ono što vas čini muslimanom) ili na arapskom: ''Ešhedu en la ilaha illa Allaha, we ešhedu enne Muhammeden resulu Allah”.
Morate početi učiti klanjati pet puta onako kako musliman treba da klanja svaki dan. Da naučite kako se to radi, ili ako vam je potrebna bilo koja pomoć kontaktirajte ''Muslim Now'' (www.muslimnow.org).I to (namaz) je ono za šta treba da brinete od sada. Neka je na vas Božiji mir i blagoslov. www.islamic-invitation.com