Kada tvoji koraci odjekuju hodnicima aerodroma, kada te tvoje putovanje dovede u udaljene gradove širom svijeta, a zatim ti pogled padne na ženu s hidžabom koja hoda smireno i dostojanstveno, osjećaš se kao da je upućen poziv „Allahu ekber“ — ali bez minareta. Kao da se, kroz svoj hidžab, ogrnula zastavom koja objavljuje prisustvo islama na tom mjestu.
Dok se muslimanski muškarac može stopiti s okolinom iza elegantnog odijela ili moderne košulje, muslimanska žena, kroz svoj hidžab, ostaje nepogrešiva zastava — trajni simbol koji ne blijedi. Ona je najočitiji vizuelni znak prisustva islama u javnoj sferi. Iz tog razloga, zapadna kampanja protiv hidžaba nikada nije bila samo kulturni sukob s tradicionalnom odjećom; u svojoj suštini, to je bilo suočavanje s javnim svjedočenjem postojanja ove posebne religije.
Oni su razumjeli — politički i kulturno, s velikom sviješću — da ženin hidžab nije samo komad tkanine. On je pokretni vjerski simbol, živa, svakodnevna objava islama u vremenu kada se religija želi ograničiti na privatne kutke srca i spriječiti da se izražava u javnom životu.
Unutar arhitekture zapadne civilizacije, sve je podložno rastakanju, raspadanju i razgradnji: porodica, religija, jezik i identitet. Ipak, hidžab — ovaj otvoreni, svakodnevni simbol — probija se kroz taj kontekst razgradnje. Žena s hidžabom, dok hoda među ljudima, narušava iluziju pobjede koju gaje protivnici islama.
U njenom jednostavnom izgledu leži ponovno potvrđivanje prava islama na postojanje, a u njenom dostojanstvenom prisustvu nalazi se tihi podsjetnik na put Neba usred zagušenja ovosvjetskog svijeta.
Stoga, nije iznenađenje što mediji sarađuju, zakoni se mobiliziraju i kampanje se pokreću kako bi se ovaj simbol oklevetao i iskorijenio iz svijesti i ponašanja. Protivnici religije, nakon što nisu uspjeli udariti u samu suštinu poruke islama, okrenuli su se rušenju njegovih vidljivih znakova. Oni ne mogu tolerirati orijentir koji jasno proglašava: islam je ovdje. Kada nisu uspjeli ušutkati objavu, nastojali su prigušiti odjek njegovih simbola.
Zato, draga sestro, ti ne nosiš samo odjevni predmet. Ti nosiš zastavu poruke u vremenu razvodnjavanja. Ti prolaznicima pokazuješ da je islam još uvijek živ na ovom svijetu. Kroz tvoju postojanost, projekt koji je nastojao pretvoriti islam u muzejsku relikviju, a ne u živu prisutnost, biva poražen.